Dijagnozu poremećaja iz autističnog spektra (ASD) često prate kašnjenje govora i jezika, poteškoće u izdvajanju ljudskog glasa iz pozadinskih zvukova, slušne preosjetljivosti i otežana socijalna komunikacija Međutim vrlo često djeca s poremećajima iz autističnog spektra imaju normalan sluh kada se testiraju na standardnom audiogramu.
Primjećeno je nekoliko mehanizama koji doprinose često prijavljenim deficitima u auditivnoj obradi, uključujući oštećenje ili disfunkciju perifernih struktura (tj. srednjeg uha i unutrašnjeg uha), neuronskih puteva (npr. slušni živac) i centralnih struktura (npr. jezgre moždanog stabla i kortikalnog područja). istraživanja pokazuju da iako se kod autizma često opažaju atipična slušna obrada i hipo- i hiperreaktivnost na slušne signale, ove atipične reakcije ne mogu se pouzdano pripisati određenim neuronskim putevima. Dakle, subjektivne metode ostaju jedini pokazatelji slušne preosjetljivosti. Primjetit ćete kako dijete drži rukice na ušima u situaciji gdje je izloženo bukci ( saobračaj, mikser, zvuk usisivača , fena ili razgovor više osoba, itd).
Borg i Counter opisali su ulogu mišića srednjeg uha u olakšavanju izdvajanja ljudskog glasa prigušivanjem prenosa buke niske frekvencije iz vanjskog okruženja u unutarnje uho. Borg i Counter model sugeriraju da atipična neuralna regulacija mišića srednjeg uha može doprinijeti često uočenim slušnim preosjetljivostima i deficitima slušne obrade kod ASD-a.
Zvuk ulazi u vanjsko uho i putuje vanjskim slušnim kanalom do bubne opne gdje ga prenose strukture srednjeg uha (tj. male kosti koje čine osikularni lanac), koje povezuje bubnjić s pužnicom. Krutost osikularnog lanca određuje ukočenost bubnjića. Mišići srednjeg uha putem kranijalnih živaca reguliraju položaj koščica i ukrućuju ili popuštaju bubnjić. Kada se bubnjić "zategne", veće frekvencije se apsorbiraju i prenose u unutrašnje uho, a energija nižih frekvencija prigušuje se (tj. odražava) prije nego što ga unutarnje uho kodira (pužnica) i prenosi preko slušnog živca (kranijalni živac VIII ) u korteks.
Kao što su predložili Borg i Counter (20), atipična centralna regulacija perifernih struktura srednjeg uha može propuštati zvukove niske frekvencije koji dominiraju akustičkim spektrom u našem društvu (npr. ventilacijski sistemi, promet, avioni, usisavači i drugi uređaji) što rezultira i preosjetljivost na zvukove i iskrivljavanje ili „maskiranje“ frekvencijskih komponenata povezanih s ljudskim govorom koji dopiru do mozga. Ovaj naglasak na funkcionalnoj ulozi mišića srednjeg uha u prigušivanju pozadinske buke i izdvajanju glasa temelji se na literaturi koja dokumentira dvije tačke: neuronska regulacija mišića srednjeg uha modulira prijenosnu funkciju srednjeg uha i prenosna funkcija srednjeg uha određuje akustičnu energiju iz niskih frekvencija koje dopiru do unutrašnjeg uha . Dakle, atipična funkcija prenosa srednjeg uha bila bi potencijalno objašnjenje i slušne preosjetljivosti i poteškoća u slušnoj obradi često povezanih s autizmom.
SSP protokol je zasnovan na polivagalnoj teoriji dr. Porgesa, program koji se razvija gotovo četiri decenije. Dizajniran je da stimuliše regulaciju nervnog sistema vježbanjem i sistematskim izazivanjem slušnog sistema sa posebno obrađenom muzikom.
Muzika trenira slušne puteve fokusirajući se na frekvenciju ljudskog govora. Kako klijent nauči obrađivati ove frekvencije povezane s govorom, poboljšavaju funkcioniranje dva kranijalna živca koja su važna za promociju cjelokupnog socijalnog ponašanja. Kranijalni nerv VII (Facial Nerve) pomaže klijentima da se usredotoče na ljudski glas i "isključuje" nebitne frekvencije. Kranijalni nerv X (Vagus nerv) omogućava samo smirujuću i autonomnu regulaciju.
Ono što sam ja kao provajder SSP protokola primjetila da klijenti postanu skoro neosjetljivi na zvukove koji su im prije smetali. Roditelji mi prijavljuju da su im se djeca "probudila" te da su postala jako zainteresirana za svoju okolinu.
Bitno je napomenuti da je ovo bezbolan tretman, bez neželjenih efekata. Roditelji ga mogu provoditi iz udobnosti svog doma pod mojom supervizijom.
Reference:
Coleman M, Gillberg C. The Biology of the Autistic Syndromes. New York: Praeger; (1985). [Google Scholar]
Porges SW. The Polyvagal perspective. Biol Psychol (2007) 74:116–4310.1016/j.biopsycho.2006.06.009 [PMC free article] [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
Bettison S. The long-term effects of auditory training on children with autism. J Autism Dev Disord (1996) 26:361–7410.1007/BF02172480 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
Borg E, Counter SA. The middle-ear muscles. Sci Am (1989) 261:74–8010.1038/scientificamerican0889-74 [PubMed] [CrossRef] [Google Scholar]
Comments
Post a Comment